Postupak govorne stimulacije
Potrebne su odgovarajuće igračke bubanj, truba, pištaljka, zvečka, životinje gumene, plastične, drvene ili plišane, autići, prevozna sredstva, lutke-bebe, hrana…
Igramo se i govorimo, npr.: uzmemo macu i i kažemo“ To je maca, mau,mau,mau.“ Detetu ponudimo igračku, ukoliko je uzme pitamo: „ Ko je to“? Ostavimo malo vremena( minut ili manje)za odgovor ukoliko dete ne odgovori mi dajemo odgovor:“ To je maca, mau,mau,mau. Ukoliko vidimo da dete pokazuje interesovanje za tu igračku možemo se kratko poigrati tako što će maca da nešto jede i obavezno govorimo „ am,am“ ili da se kupa „buć,buć,buuć“ ili da spava“ pššš,pššššš“ili je maca pala“oooo,opa, padeee“
Obavezno pratimo reakciju deteta, ukoliko ne pokazuje interesovanje za datu igračku kraće se zadržavama i prelazimo na sledeću. Dok govorite neophodno je da budete izražajni, da dete vidi vaše lice ali i da intonacjski varirate u smislu visine glasa i dužine vokala. Određenu reč ponavljate 2-4 puta ižražajno. Manje od toga ne stimuliše a više zamara čulo sluha. Ne koristiti previše igračaka-desetak za početak. Koristite ambijent koji dete voli, vodite računa da je njihova pažnja u ovom uzrastu kratka i da obično neće moći sedeti duže od 10-15 min. Ukoliko dete ne želi pokušajte se sami igrati dok vas dete gleda, ukoliko se ne uključi ostavite pa pokušajte kasnije. Igru možete ponoviti i u toku dana. Kada detetu privuče pažnju neka aktivnost pratite ga i iz te aktivnosti izvucite neke kratke reči koje ćete učiti dete. Velika verovatnoća je da će se dete samo vratiti igračkama posle par minuta. Ove igračke koristimo određeno vreme 15 dana do mesec. Iste pojmove koristimo u različitim situacijama kako bi detetu dali priliku da ih nauči a da ne bude dosadno. Možete ih koristiti napolju ili da one prate vaše aktivnosti, u kuhinj, kupatilu…
Aktivnost mora da bude smislena i zanimljiva, dete ne bi trebalo da ima utisak da nešto uči nego da je u pitanu igra koja imitira njemu poznata dešavanja( neko je pao,jede,spava,pije,kupa se). Kada god je moguće napravite situaciju da se nešto desilo, kratka pričica prožeta osećanjima. Detetu je to zanimljivo i hteće da je imitira u toj imitaciji dolazi i do spontanog govora koji nam je u cilju. Npr: beba (lutka, maca,kuca…)skače, op,op,opaaa, padeee, jaooo boliii, beba plače i,i,iiii. Duvamo da prestane i ninamo bebu ni-na, ni-na.
Koristite kad god je moguće kratke reče dok nešto radite uf, fuj,bjak, jao,boc,pec,no,no….
Pokušajte da sve vaših aktivnosti prati i kratka reč koja će se ponavljati kako bi je dete moglo naučiti. Cilj je da dete sluša imenicu i glagol kao osnovu izraza kako bi prenelo poruku u što jednostavnijem obliku.Npr. Beba (maca,mama,baba,meda,tata,)-plače iiii ( jede-am,am; kupa-buć,buć; spava-pššš; pade-oo,uuu…)
Detetu se obraćajte kratkim jednostavnim rečenicama.
Sve ovo možete i trebate primeniti i na slikovni materijal. Slikovnice birati adekvatno uzrast, da imaju dobre ilustracije i po mogućnost neki elemenat sa prozorčićima, delovima kojima dete može manipulisati (otvarati,pomerati isl.)
Da bi dete dobro prihvatilo neku aktivnost, knjigu, igračku prvo mu pokažite i vi sami prelistajte uz par kratkih ali izražajnih reči, prožetim emocijama, uzbuđenjem, iznenađenjem…i kada vidite da i dete želi dajte mu. Ukoliko ima potrebu da samo čita ,prelistava uključite se pa zajedno čiajte. Dete treba da razume dijalog i da nauči da pita i sluša pitanje kako u stvarnim situacijama tako i prilikom čitanja knjige.
Razvoj svakog pojma prolazi kroz tri faze:
- Pokazujete nprstom sliku i kažete detetu šta je to, npr: To je koka, ponovimo tu reč 2-3 puta, ako je moguć dodamo i onomatopeju KO-KO-DA
- Pitamo dete gde je Koka? Trebalo bi da pokaže prstom. Ukoliko ne dobijemo odgovor mi ga dajemo uz komentar TU, to je koka ,koko-da.
- Posle određenog vremena pitamo dete Šta je to pokazujući prstom na sliku? Gledamo dete i čekamo odgovor, trebalo bi da kaže Ko, ko, ili koka. Ukoliko nema odgovora mi dajemo odgovor tj.vraćamo se na prvu fazu i kažemo To je koka,kokaa,ko-kooo-da. Ovaj proces traje neko vreme do tri meseca. Koristimo par knjiga kako dete ne bi pretrpali pojmovima.
Na ovaj način učimo i pojmove u stvarnim situacijam tj.prvo detetu pokažemo predmet ili biće i kažemo naziv, ponovimo izražajno i tek posle određenog perioda možemo očekivati da će dete naučiti i sam naziv. Neophodno je i u periodu učenja dok još ne može znati reč pitati dete i ostaviti pauzu za odgovor tj.bar neverbalnu reakciju. Neophodan je dijalog sa detetom, čak i kada ono ne govori. Na ovaj način se izaziva govor i uči suština komunikacije od rođenja. Npr.: pitamo bebu da li želi jaje ili vodu ? Obe stvari moraju biti u vidnom polju na određenoj udaljenosti da ih ne dohvati rukom i da ima razmak međusobni kako bi pratili fokus sa jednog na drugo. Ukoliko dobije bilo kakvu produciju obavezno to nagradite tako što ćete se nasmejati i reći: Hoćeš to, vodu, evo vodaa. I dajte detetu željeni predmet.
Prvi pojmovi su reči za predmete i stvari koji nas okružuju i sa kojim smo u svakodnevnom kontaktu. To su članovi porodice, hrana, igračke, i nekoliko glagola jede, pije, kupa, spava, ima.
LIČNI SAVETI ZA RAD
Trudite se da dete oseti vaša očekivanja za govorom i komunikacijom ali procenite do koje mere da ne frustrirate dete i ne izazovete otpor. Budite topli ali odlučni i jasni.
Deca jako dobro osete naše emociju tako da se morate potruditi da stvarno uživate u aktivnostima i govoru kako bi dobili odgovor od deteta. Ukoliko se trenutno ne osetite spremnim za igru sa detetom ili osetiti otpor kod deteta prekinite aktivnosti i igru ostavite za kasnije.
Za zdrav razvoj detetu neohodno je postaviti jasne okvire u kojima se kreće i ponaša i u sklopu kojih može nešto da bira. Dete neurološki nije zrelo kako bi moglo proceniti šta je za njega dobro i šta istinski želi. Detetu je neophodno ukazati poštovanje i ljubav i sa tim ga lagano voditi kroz njegove negacije, ljutnje, ružna ponašanja i sl.
Za progovaranje je bitno dete prihvatati kao odraslo sa što manje nosanja, vožnje u kolicima ili sl.bebećih rituala.
Stimulaciju govora pokušajte prihvatiti kao stil života bez preteranog truda, samo iskoristite situacije u kojima ste i malo prilagodite igračke koje vas okružuju uz upotrebu nekih gore navedenih reči. Budite slobodni i sami smislite reči koje treba samo da zadovolje par principa: da su kratke, jasne, da se ponavljaju, da su melodične, da uvek važe za određen predmet ili situaciju.
Radite sa detetom što više svakodnevnih aktivnosti u kojima će ono imati priliku da na spontan način uči Npr: u kuhinji može da pere jabuku, da je oseti u ruci, vidi i čuje naziv. Što je komletan stimulus i najbolji način za učenje. Ili da secka tupim nožem bananu, jaje…Da muti kašikom nešto u činiji.
U kupatilu da kupa pače, igra se i govorite kva-kva. Pače se kupa ,buć-buć.
Napolju vidite bubu u travi , pokažite je i recite:“ Buba, evo buba, vidi bubu“. Buba je otišla kažemo – „nemaa, nema bube“. Pitamo dete :“Gde je buba?“ Čekamo odgovor. Ako ga nema sami kažemo“ Nema bube“.
Primeri jednostavnih govornih izraza:
A-oduševljenje nekom igračkom (kratki vokal)
A———leti avion (dugi vokal)
U-nešto je prljavo (kratki vokal)
U———oduševlenj,nešto je odlično obavljeno
O-iznenađenje,imitiranje poskakivanja
O——-nešto boli
E-upozorenje
E———-imitiranje bebinog plača
I-nešto nabrajamo
I——-imitiranje konja
SLOGOVNA VOKALIZACIJA
AUUU (nešto boli)
BA,BU (uplašimo nekoga)
NI-NA-NU-NA (ljuljuškamo bebu,lutku)
OP,OOPAAA (bacanje lopte i dobacivanje)
PA-PAAA (mašemo)
AM-AM,NJAM (jedemo)
IIA-IIIAA (njače magarac)
EJ (dozivanje)
ONOMATOPEJE
Koristimo predmete koji proizvode zvuk.
-avion leti-AAAAAAAA
-voz svira -ĆU,ĆUUUUUU
-puška puca -PU,PU,PUU
-auto trubi-BII,BIIIIII,BIIIII
-lupanje u bubanj-BAM,BAM.BAAAA
– truba (TU-TU-TU-TURUTU-TU)
-motor (BRRM,BRRM)
-sat kuca (TI-KA-TA-KA)
-zvono (DIN-DON-DIIIN)
ONOMATOPEJE ŽIVIH BIĆA
-pas- AV,AV,AV…
– vuk- AU,AUU,AUU..
-patka- PA,PA,PA…
-pile-PI,PI,PI…
-maca-MAU,MAU,MAU..
-krava-MU,MU,MU…
-koza-ME,ME,ME…
-meda-MUM,MUM,MUM…
-guska-GA,GA,GA…
-golub-GU,GU,GU…
-ovca- BE,BE,BE…
-konj – II,IIII,III…
-magarac -IIAA,IIIAAA…