Brojne naučne studije su pokazale da bebe prenatalno uče govorne karakteristike svoje majke, jer je čulo sluha već razvijeno u tom periodu. Takođe je potvrđeno da je majčin glas jedan od najefikasnijih stimulusa za percepciju i učenje deteta. To nam govori da je neophodno odmah po rođenju nastaviti tu stimulaciju govorenjem. Nijedna zvučna igračka ne može biti stimulativnija od našeg govora.
Učenje govora je veoma kompleksan proces. Dve osnovne stvari koje beba mora da nauči su svrha i način komunikacije, odnosno da razvije motiv za govor i da nauči značenje reči.
Prvo što beba uči je intonacija i melodijske karakteristike govora preko kojih prepoznaje i značenje određene situacije (do 6 meseci). Tako da je bebi već od prvih dana života potrebno što više govoriti i to toplim, veselim tonom. Koristite kratke, melodične rečenice i trudite se da vas beba gleda dok joj govorite. Dok je presvlačite, kupate i brinete o njoj obavezno govorite toplim tonom šta radite i šta ćete raditi. Neka svaku vašu radnju prati i izgovorena reč. Na ovaj način beba se susreće sa predmetima i radnjama koje se vezuju za određenu reč. Postepeno se učvršćuje veza između tih pojmova i reči. To je veoma složen i dugotrajan proces pa je neophodno 10-15 meseci da se ta veza učvrsti i pojave reči, da dete progovori.
Pored reči dete mora da nauči i svrhu same komunikacije, da je to razmena nekih informacija između dve osobe. Potreban je motiv za govor a bez njega nema ni govora, čak i ako je dete naučilo određene reči. Najbolji način za učenje deteta je po modelu vođenja dijaloga, npr. pitamo bebu: “Zašto plačeš?“ – zatim napravimo kratku pauzu u kojoj kao da očekujemo odgovor a potom sami odgovaramo: „Gladna si, evo jedi.“, ili: „Šta želiš?“, pa opet kratka pauza i onda ponudimo neku igračku: „Evo meda“.
Adekvatnom jezičkom stimulacijom ćete postići dobar jezički nivo deteta koji će pozitivno uticati na razvoj mišljenja, emocija i socijalizaciju.